Srpska filmska, pozorišna i televizijska glumica, koja slovi za najveću domaću komičarku ili kraljicu komedije, kako je često nazivaju. Karijeru je započela pre skoro pedeset godina da bi danas bila jedna od najpopularnijih i najvoljenijih glumica u svim zemljama bivše Jugoslavije. Seka je najpoznatija po ulogama u filmovima: Burduš, Tesna koža 3, Rad na određeno vreme, Moj tata na određeno vreme, Sekula i njegove žene i Sekula se opet ženi. Izuzetne komičarske sposobnosti pokazala je kao drugarica "Seka" u TV–seriji Bolji život i kao sekretarica "Marijana" u Srećnim ljudima. Vrhunac popularnosti doživela je zahvaljujući sitkomu Ljubav, navika, panika. Godine 2008. svrstana je među najbolje srpske glumice svih vremena postavši laureat nagrade "Velika Žanka", a nagrađena je i najprestižnijim "Dobričinim prstenom" za životno delo, kao i sa pet "Zlatnih ćurana" na Danima komedije – sa četiri za najbolje glumačko ostvarenje, a jednim i za životno delo i izvanrednost njenog komičarskog izraza.
Jelisaveta je rođena 13. juna 1942. godine, u Beogradu. Završila je gimnaziju i Fakultet dramskih umetnosti 1965. godine, kao najbolji student u klasi Mate Miloševića. Za vreme gimnazijskih dana bila je jedan od osnivača amaterskog pozorišta Dadov, a po završetku fakulteta debituje u Pozorištu „Boško Buha“, i glumi u predstavama: Pepeljuga, Koncert za tinejdžere, Čarobnjak iz Oza, Tri musketara, i drugima.
Godine 1968. postaje članica "Ateljea 212", gde ostvaruje značajniju ulogu u predstavi „Kralj Ibi“ A. Žarija. Iste godine debituje i na filmu, glavnom ženskom ulogom u klasiku "Noćno dežurstvo sestre Grizelde", pored Zorana Radmilovića. Usledili su filmovi "Ilustrovani život", sa Draganom Nikolićem, "Silom otac" sa Miodragom Petrovićem – Čkaljom, te glavna uloga u filmu "Daleko je Australija", sa Oliverom Marković, a 1969. uloga u crnohumornom rediteljskom prvencu Gordana Mihića – Olja u filmu "Vrane". Usledila je uloga u TV–filmu Ujka Vanja, zatim u komediji "Biciklisti", sa Mijom Aleksićem i Milenom Dravić, da bi 1970. došlo do velikog proboja u njenoj karijeri, zahvaljujući komercijalnom hitu i u narodu voljenom filmu "Burduš", gde Seka tumači lik Rajke. Kultna je scena u kojoj ona Gidri Bojaniću peva novokomponovanu pesmu „Daj mi čašu rakije“.
Seka 1971. dobija prestižnu ulogu predstavi „Razvojni put Bore Šnajdera“ reditelja Aleksandra Popovića, za koju prima nagradu "Zlatni ćuran" na festivalu Dani komedije u Jagodini (kao i kasnije za ulogu u „Ožalošćenoj porodici“ Branislava Nušića); na Sterijinom pozorju nagrađena je za sporednu ulogu u „Klaustrofobičnoj komediji“ Dušana Kovačevića
