Manastir Kuveždin

Read me

Na jugozapadnim obroncima Fruške gore, u dolini Jaroškog potoka, nalaze se ostaci manastira Kuveždin sa crkvom posvećenom sv. Savi, koja je nastradala za vreme II svetskog rata. Prema legendi, osnovao ga je 1520. poslednji srpski despot Stefan Štiljanović. Prvi put se pominje u turskom defteru iz 1566–7. kao „manastir sveti Sava, drugo ime Kuveždin blizu sela Vanđinca”. Izgradnja nove barokne crkve započela je 1818, za vreme igumana Genadija Kirilovića. Kao glavni izvođač radova pominje se Matijas Šimidinger iz Novog Sada. Polukružna oltarska apsida, plitke pravougaone pevnice i osmostrano kube bez postolja nad središnjim delom jednobrodne crkvene građevine, predstavljaju tipičan primer barokne organizacije prostora. Reprezentativnom izgledu hrama doprinosi fasadna dekoracija izvedena u duhu klasicizma. Trospratnom baroknom zvoniku iz 1803. prizidana je uspešno nova crkva, tako da je njegova dominacija nad zapadnim pročeljem potpuna. Ikonostas Janka Halkozovića iz 1772. zamenjen je novim, za koji je slikanu dekoraciju načinio Pavle Simić, a drvenu rezbu Georgije Devič. Sa Simićevog ikonostasa iz 1849. sačuvano je 20 ikona koje svedoče o bogatstvu likovnog izražaja ove barokno klasicističke celine. Jugoistočno od manastira podignuta je 1779. grobljanska kapela. Kuveždinski manastir je delimično obnovljen od 1973. do 1975, a prilikom radova tokom 2004. godine obnovljen je svod, krov nad brodom crkve i zvonika u celini. Manastir je u Sremu odigrao izrazitu ulogu širenja kulta prvih srpskih svetitelja - sv. Simeona i sv. Save, kojima je i bio posvećen. Upravo stoga crkvene freske su uglavnom prikazivale scene iz života Stefana Nemanje (sv. Simeona) i njegovog sina Save Nemanjića (sv. Save). Izgled manastira iz tog vremena (1837/41. godine) lepo je vidljiv na litografiji M. Troha. Crtež prikazuje manastir sa južne strane. Na prvi pogled prosečnom gledaocu bi se učinilo da posmatra sliku nekog bogatog, klasicističkog dvorca koji je okružen parkom i dubokom zelenilom. Ono što odiše iz njega jeste neka uzvišena mirnoća i spokoj koji tu vlada. Manastir nije uspeo da izbegne zločinačku ruku tokom II svetskog rata tako da je stradao u tolikoj meri da od njega postoje samo ruševine koje odaju neku veličanstvenu tugu, ali i ogromnu snagu. Manastir sa crkvom je razrušen i opustošen. Ikone sa ikonostasa Pavla Simića nalaze se u kapeli na groblju. Manastirska crkva je delimično obnovljena. Slava manastira Kuveždin je Preobraženje - 19. (6.) avgusta. Poslednjih godina manastir je ponovo vaspostavljen kao muški, a obnova manastira je u toku. Manastir je takođe 1990. godine stavljen pod zaštitu kao spomenik kulture. Obnova manastirske celine traje od 1997. godine, pod rukovodstvom Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Sremskoj Mitrovici. Glavni pokrovitelje obnove je Eparhija Sremska SPC, uz pomoć Ministarstva kulture i ostalih republičkih i pokrajinskih tela. Manastirska crkva je obnovljena, kao i južna strana konaka. Najnoviji obnovljeni deo je ulazna kapija manastira sa najbližim konakom. Takođe, asfaltiran je i prilaz manastiru sa lokalnog puta sa pristupnim parkiralištem za automobile i autobuse. Time je omogućena lakša dostupnost brojnim vernicima i poklonicima.